HKM - TICINO

I ove godine nam u ispomoć stiže fra Stipo Kljajić iz Rima.

Raspored ispovijedanja:

· Utorak, 20. Ožujka u Locarnu od 18 sati.

· Srijeda, 21. Ožujka u Luganu od 18 sati (neće biti subotnje sv. Mise ni ispovijedi)

· Četvrtak, 22. Ožujka, PRVI DAN OBNOVE, Giubiasco od 18 sati

· Petak, 23, ožujka, DRUGI DAN OBNOVE, Giubiasco od 18 sati.

· Subota, 24. Ožujka, TREĆI DAN OBNOVE, Giubiasco od 18 sati.

· Nedjelja, 25. Ožujka, Ascona, Biasca i Giubiasca prije svetih misa.

A raspored sv. Misa :

· Četvrtak, 5. Travnja, Misa Večere Gospodnje u Asconi u 19 sati

· Petak, 6. Travnja, Služba muke Gospodnje u Giubiasci u 18 sati a u Luganu u 20 sati

· Subota, 7. Travnja, blagoslov ognja, paljenje uskrsne svijeće i misa bdijenja u Asconi u 19 sati a u Luganu u 23 sata. Nakon sv. Mise je blagoslov uskrsnog jela.

· Nedjelja, 8. Travnja, USKRS, mise kako i nedjeljom.

Poziv na duhovnu obnovu

Kao i svake godine, tako i ove, upriličujemo duhovnu obnovu za cijelu misiju, i to od 22.do 24. ožujka u župnoj crkvi u Giubiasci. Ove godine će nas kroz obnovu voditi fra Ljubo Kurtović, odgojitelj bogoslova u Zagrebu. Duhovnu obnovu započinjemo molitvom krunice u 18, 30 svaku večer a onda slijedi prigodno predavanje, sv. Misa, pa klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu. Te subote neće biti svete mise u Luganu. Ovo je, ujedno, i prigoda da se čitava misija sakramentalno pomiri s Bogom. Iz Rima dolazi fra Stipo Kljajić te će se svi moći ispovjediti, koji žele, u ta tri dana. Ispovjed već počinje u 18 sati svaku večer. Očekujemo da većina iz naše misije, a pogotovo mladi, budu nazočni bar jednu večer.

Božićne mise 2011

Polnoćke:

• Ascona - Collegio Papio u 21.00 sati
• Lugano - S. Antonio u 23.00 sati

Mise na Božić:

• Ascona, 25.12.2011 u 10.00 sati
• Giubiasco, 25.12.2011 u 13.00 sati
• Lugano, 25.12.2011 u 18.00 sati

Sv. Stjepan 26.12.2011:

• Ascona, u 10.00 sati
• Giubiasco, u 13.00 sati
• Lugano, u 18.00 sati

Nova Godina 01.01.2012:

• Ascona, u 10.00 sati
• Giubiasco, u 13.00 sati
• Lugano, u 18.00 sati

Dodane slike sa Prve Pričesti u Asconi.

KRIZMA U LUGANU

U subotu, 8. Listopada 2011. Planirana je krizma u crkvi sv. Lucije, Massagno. Ove godine krizma neće biti, kako je to bio običaj, u katedrali zbog radova u istoj. Naše krizmanike će krizmati novozaređeni biskup i prvi vojni ordinarij Bosne i Hercegovine dr. Tomo Vukšić. 
Dr. don Tomo Vukšić je rođen 9. siječnja 1954. u Studencima, u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji.
Nakon što je pohađao filozofsko-teološki studij u Sarajevu, i odslužio vojsku (1977-1978), bio je zaređen za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije u Studencima, 29. lipnja 1980. Bio je župni vikar u katedrali u Mostaru od 1980. do 1982. Zatim, kao stipendista Propaganda Fide, postigao je magisterij iz ekumenske teologije na Papinskom orijentalnom institutu (1984) te onaj iz kanonskoga prava na Papinskom sveučilištu Urbaniana (1986). Od 1986 do 1988 vršio je službu tajnika Biskupije i biskupa Pavla Žanića. Poslije toga bio je pitomac Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu (1988-1991), i ponovno student na Papinskom orijentalnom institutu, gdje je postigao doktorat (1991) tezom: „Odnosi među katolicima i pravoslavcima u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1903.“
Vrativši se u domovinu, bio je pročelnik Teološkog instituta u Mostaru (od 1991 do 1994); predavač na Teološkom institutu u Dubrovniku (1992-1997); vicerektor Bogoslovije u Sarajevu (od 1993. do 1998.); sudski vikar u Mostarsko-Duvanjskoj biskupiji (1993-2009); ravnatelj Katoličke tiskovne agencije Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine (od 1998 do 2005), član Mješovitoga povjerenstva za primjenu Temeljnog ugovora između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine.
Bio je generalni vikar Mostarsko-duvanjske biskupije (od 2009), profesor patrologije i ekumenske teologije na Bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, profesor patrologije i ekumenske teologije na Teološkom institutu u Mostaru (od 1991).

Poštovani,

u siječnju je došlo do promjene misionara u našoj misiji.
Ovim putem koristimo prigodu da se zahvalimo fra Anti Pranjiću i poželimo dobrodošlicu fra Valentinu Vukoju.

Hvala vam fra Ante i dobrodošao fra Valentine!

Poštovani,

u dogovoru sa fra Antom Pranjićem, otvorili smo podsekciju "Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Ticino" (HKUD TI) na misijskoj stranici. 

Da bi popunili te stranice sa kvalitetnim i informativnim sadržajem trebamo jednog (ili više) suradnika iz samog HKUD-a. Ako želite biti članom HKUD TI web tima molimo vas da pošaljete e-mail na Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript . 

Isto tako, ako imate bilo kakvu sliku, informaciju, obavijest ili bilo što vezano za HKM i HKUD TI možete se obratiti na gore navedeni e-mail.

Dodane slike sa posavskog prela.

Kategorija dogadjaji.

Suvremeni i zaostali?

Svi vidimo da starom kontinentu nedostaju djeca i da se preko Europske zajednice odriče svojih kršćanskih korijena. Izbjegava u preambuli ili uvodu europskog ustava navesti Božje ime.
26 vođa suvremene Europe utrošiše sve snage u Bruxellesu kako bi promijenili izgled, boju i krov stare zgrade, a ne vide kako im se temelji ruše. Europa je sve strija i nemoćnija.
Pišu ustav EU-a, a u tom ustavu nema duše europske, koja je kršćanski disala.Europska uljudba i umjetnost su nastali na evanđeoskim temeljima, a danas bi vođe Europe htjeli dalje bez evanđeoskog korjena. Zato se mnogi pitaju : Kakav to duh iz Bruxellesa puše?
U Europi se dijele na zaostale i suvremene, na religiozne i one koji su se oslobodili vjere, pa se smatraju suvremenima. Bijaše to prisutno u drugoj polovici lipnja 2003. u Grčkoj pri stvaranju zamisli novog europskog ustava.

Ne sijeci granu na kojoj stojiš

Papa Ivan Pavao II. je slao pismene i usmene poruke, izravno i posredno. Pozivao je vođe EU-a, da ne sijeku granu na kojoj stoje, ali oni to ne shvaćaju ili ne žele shvatiti.Papa piše i posinodalnu pobudnicu »Crkva u Europi«( Ecclesia in Europa). U toj pobudnici naglašava koliko je Europa bila povezana s kršćanstvom u tijeku svoje povijesti i koliko je važno da, kako bi budućnost kontinenta bila plodna, ona ostane vezana uz te korjene.
O tim sadašnjim izazovima Crkve u Europi razmišljali su i predsjednici 34. biskupske konferencije članice CCEE ( (Vijeće europskih biskupskih konferencija). Hoće li sve to ostati »glas vapijućeg u pustinji«? Iz velike rasprave i svađe europskih vođa izašao je svjetovno-laicistički tekst ustava u kojem je prisutan duh antičkog humanizma i liberalnog prosvjetiteljstva. Pravdaju se da žele suvremenu Europu, kao državu odvojenu od Crkve i religije. Nikakva novost, bar za nas koji smo živjeli u bezbožnom komunizmu. I oni su tražili humanizam bez Boga pa su dospjeli u propast. Upravo u toj ideologiji je i kršćanstvo smatrano natražnjaštvom. Evanđelje im nije imalo što reći. Najprije su u sebi ubili Boga, a onda su nastavili ubijati ljude na ulici, i to sve u ime humanizma i prosvjetiteljstva, do konačnog samouništenja. Je su li današnji vođe Europske zajednice dospjeli do komunističkih zabluda ili su vođeni od masonerijskih loža? Svejedno, rezultat je isti: Krist - Spasitelj, nada Europe, njima nema što reći.
Ne žele da im Isus Krist smeta, jer oni stvaraju povijest. Samo je pitanje: Koliko i dokle?

Europsku djecu žderu potrošački i uživalački mentalitet

Ogroman potres za sve životne pravce u Europi stvara demografija ili statističko proučavanje stanovništva: od radne snage do oblikovanja obitelji, od prirasta do oporezivanja. Svih 45 europskih država s preko 795 milijuna stanovnika ( 2000.god.) muku muči tražeći rješenja za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i socijalno zbrinjavanje. Svaka majka bi trebala u prosjeku rađati 2,1 djeteta, da bi jedno društvo moglo održavati prirođenu količinu stanovnika, bez doseljavanja. Sadašnje stanje u Europi je 1,3 djeteta po majci. Kako naprijed?
UN procjenjuje da će do 2050. godine Europa izgubiti preko 124 milijuna stanovnika i da će u prosjeku stanovništvo doseći do 50 godina starosti. Zadnjih godina se uočava da je udio stanovnika od 60 i više godina, u ukupnom pučanstvu vrlo velik. Cjelokupno duhovno ustrojstvo ili mentalitet ne potiče Europljanina na rađanje i odgajanje. Njegovu djecu žderu potrošački i karijeristički mentalitet, želja za putovanjem, obožavanje osobne neovisnosti o bilo kome. Računa da je dijete skupo, jer košta mnogo. A zapravo je pogreška u sebičnosti. Plaća ogromne račune i još k tom kućnu osamljenost oko 20 godina u starijoj dobi.


Tko će pokretati bolesnička kolica?

Europa je teško oboljela, i već izumire. Azija, s priraštajem od 2,6 i Afrika, s priraštajem 5,1 doživljava nagli razvoj ili bum. Računa se da bi 2050.godine svjetsko stanovništvo brojilo preko 9,5 milijardi, a u isto vrijme europsko bi opalo za preko 15 %.
Lako je razumjeti: Gdje je kolijevka prazna, uskoro će i tvornica biti prazna. Gdje djece nema uskoro neće imati tko bolesnička kolica pokretati. Gdje mladi ne rade, stari će ostati bez mirovina. Europi nedostaju mladi, zato se pitamo: Tko će se brinuti za europske starce?

Očisti dušu, pa će i kolijevka pjevati

Previše ih nadire u Europu iz Azije i Afrike. U arapskom godišnjaku za 2001.godinu piše:«Polovica arapske mladeži želi iseliti u razvijene zemlje«. Arapski krug dosad broji oko 280 milijuna stanovnika. Do 2020. godine računa se oko 450 milijuna, a 38 % je mlađe od 14 godina.
Dosad je Europa izgledala i sebe tako gledala kao najbolji od svih kontinenata. Europska povijest treba biti nadahnuće živim Europljanima. Previše je bilo ratova i nasilja. Previše je u Europi bilo opakih carstava. Vrijeme je da se Europljani vrate svojoj duši, životu, radu i redu. Sebično čuvati život znači upropastit ga. Ako nagon vodi osobu izgubit će i dušu. Na kiši se istopi i kula od šećera. Zato, Europljanine, očisti dušu, pa će i kolijevka biti puna života.
 

Četrdesetnica – vrijeme pripreme

Evo nas na početku četrdesetnice posta,molitve i djela milosrđa. Evo nas u „vrijeme milosno...vrijeme spasa“(2 Kor 6,2), posebice povoljno za „pomirenje s Bogom“ (usp. 2 Kor 5,20), jer „Nema pravedna ni jednoga“(Rim 3,10). A Bog nam dade tu priliku. Bog nam dade ovo vrijeme uključit se u otajstveno tijelo Kristovo, tj. Crkvu. Dublje proniknuti u „otajstvo , pred vjekovima skriveno u Bogu“ (Ef 3,9), po vjeri pridružit se zajedništvu s Bogom.

Četrdeset godina su Izraelci išli kroz pustinju da bi došli do slobode. Četrdeset dana je Mojsije molio na Sinaju,da bi se pripremio za Savez s Bogom i primio Deset zapovijedi Božjih. Četrdeset je dana trajao Opći potop da bi od pravednog Noe nastalo novo čovječanstvo. Četrdeset je dana prorok Ilija bježao kroz pustinju. Želio je napustiti proročku službu zbog straha od smrti, a Bog ga je ohrabrio i Svetim Duhom napunio. Četrdeset dana je Krist postio i molio u pustinji da bi počeo propovijedati „ Radosnu vijest (Evanđelje) o Kraljestvu i liječio svaku slabost i bolest“(Mt 9,35). Zato naša kršćanska korizma (lat. „quadragesima“ = četrdesetnica) traje četrdeset dana. Četrdeset dana pripreme za najveći blagdan, blagdan Kristova uskrsnuća.

Zašto će nam korizma?

Živimo u vremenu užitaka i ravnodušnosti, potrošnje do iznemoglosti. Živimo u vremenu ugađanja tijelu, a duša je zanemarena, u vremenu sebeljublja dok altruizam odlazi u zaborav. Živimo u vremenu u kojem Bog postaje nepoznanica, a moćni zauzimaju mjesto Boga. Viče se o ljudskoj pravednosti, a ona se pokazuje najvećom nepravdom. Sudi se nevinima da bi krivci mogli uživati. Zar i danas ne vrijedi ona iz Starog zavjeta:“Svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro - nikoga nema“(Ps 14,3) Takav nas put vodi do uništenja.

Zato nam je potreban zaokret. Potrebno nam je obraćenje, promjena uma i srca da bismo počeli drukčije živjeti.Uključit se na put spasenja: da bi duh progovorio, a tijelo poslušalo.Za sve to nam je potrebna i Božja milost i ljudska odlučnost. Da bi čovjek počeo ozbiljno razmišljati dobro je pokoru činiti. A jedan vid pokore je post, molitva koju prati i djela milosrđa. S prepunim stomakom se ne može dobro moliti.A prava molitva uključuje druge oko sebe. Stvara zajedništvo koje nas vodi do Kristova zajedništva svete Crkve. Samo u tom zajedništvu postižemo oproštenje grijeha,jer „Bijasmo mrtvi zbog grijeha“ (usp. Ef 2,5), a „Krist je Jaganjac koji je uzeo na sebe grijeh svijeta“(usp. Iv 1,29).Nema nekog drugog boga osim svevišnjeg Stvoritelja. Nema drugog spasitelja osim Sina Božjega - Isusa Krista. Nema neke druge crkve osim Kristove u kojoj se postiže oproštenje i spasenje.Nema neke privatne crkve već smo svi uključeni u jedno Tijelo u kojem je vrhunski zakon ljubavi, proglašen i ostvaren na kalvarijskom Kristovom križu.

Osobna prigoda

Sveto je ovo vrijeme. Dragocijeni Božji darovi oprosta pred nama stoje. Tko zna hoće li nas zapasti nova prilika da bismo svete sakramente ispovijedi i pričesti primili i oproste od vremenitih kazni postigli? A korizmeni hod polazi od odluke zaokreta prema Bogu preko oproštajnog susreta u ispovijedi do sjedinjenja s Kristom u svetoj pričesti, da bismo nastavili u živoj vjeri, čvrstoj nadi i djelotvornoj ljubavi. To je hod koji donosi pomirenje s Bogom, mir s drugima, prihvaćanje sebe i sklad s cijelom prirodom. Zato nam je potrebno ovo pripremno vrijeme ili korizma da bi sve oživjelo u Kritu uskrslome.